Čiriš

From Info Centar

Čiriš je naselje (mahala) u gradu Gračanici.

Položaj mahale

Mahala Čiriš smještena je na prisojnim stranama brda Grič, s desne strane rijeke Sokoluše, paralelno sa gračaničkom čaršijom. Radi se o blagim padinama, sa toplim i osunčanim jugoistočnim i južnim ekspozicijama. Mahala zauzima jedan od najpovoljnijih geografskih položaja za razvoj naselja na široj teritoriji Gračanice, a proteže se od 187 do 220 m nadmorske visine. Na padinama Griča su pronađeni mnogobrojni ulomci keramike sive i crne boje iz ranog srednjeg vijeka, što svjedoči da se tu prije nekih 10-12 stoljeća nalazilo naselje. Takođe, i u samoj mahali je bilo dosta nalaza keramike prilikom gradnje kuća. Sve to govori o povoljnom položaju na kome se nalazi ova mahala, pa je sasvim sigurno da je ona postojala još u XVI stoljeću, odnosno da je istovjetna sa jednom od osam mahala iz tog perioda koje su ulazile u okvire kasabe (dio naselja čiji su stanovnici uživali privilegije u pogledu poreskih izdataka), a nosile su službena imena prema svojim osnivačima ili bogomoljama u njima.

Mahala se sastoji od kuća koje su izgrađene duž dviju ulica, u narodu zvanih Gornji i Donji Čiriš. Te dvije ulice, koje se sastaju u središtu mahale, kod Čiriške džamije, veže jedan sokak, u narodu ranije poznat kao Malkija sokak, a ulica koja iz Donjeg Čiriša silazi do današnje autobuske stanice (odnosno ranije željezničke), narod je nazivao Zukijevića sokak (danas Ulica 25. maja). Još jedan manji kaldrmisani sokak silazio je do vodenice Kapetanuše. Uz ove ulice bile su podignute kuće i gospodarski objekti, odvojeni baščama i voćnjacima. Na prostoru današnje autobuske stanice, na aluvijalnoj ravni, prije reguliranja i izgradnje željeznice (1898.) bila je pijaca, dok je nizvodno, na drugoj obali bio sajam (stočna pijaca). U blizini pijace bila je kafana Alage Širbegovića, dok se vodenica Kapetanuša, vlasništvo vakufa Osman-kapetana Gradaščevića, nalazila sjeverno od nje. Nizvodno od Kapetanuše nalazila se još jedna vodenica, u blizini današnje autobuske stanice, a nazivala se Koka. Voda za ove mlinove je dovedena jazom sa Sokoluše. Pojas kuća uz rijeku Sokolušu, odnosno današnju ulicu Mehmeda V. Šemsekadića, danas se ne smatra dijelom Čiriša, no prije stotinjak godina i taj je prostor pripadao ovoj mahali. U središtu mahale, oko raskrižja ulica Gornji i Donji Čiriš, te jednog sokaka na kojeg se nadovezivala staza preko Griča za Bulakov sokak, razvili su se osnovni sadržaji karakteristični za sve mahale u bosanskim gradovima. To su džamija sa haremom, mekteb i česma.

Mahala Čiriš se dodirivala sa drugim mikroregionima, kao što su Podjaz na sjeveru, Mejdan na jugu, te Patkovača i Lipa na zapadu. Podjazom se nazivao naseljeni prostor ispod jaza (danas Sarajevska ulica), od vodenice Oskopac do Kapetanuše, a u narodu se uglavnom i ne smatra posebnom mahalom, već sjevernim dijelom Čiriša. Često se za ovaj prostor (posebno u novije vrijeme) čuje i naziv Zabrijeg (Iza Brijega). Krajem osmanske vlasti tu je bilo oko 20 kuća. Rijekom Sokolušom (ili Gračanicom, kako se prije stotinjak godina nazivala) Čiriš je bio odvojen od čaršije, no vezao se sa mahalom Mejdan, u kojoj se nalazila Šarena džamija, u kojoj je bilo oko 25 kuća.

Toponomastika

U pristupačnim historijskim izvorima, ime Čiriš kao naziv mahale i džamije u njoj javlja se u drugoj polovici XVIII stoljeća, ali je ono, bez sumnje, daleko starije. Sama riječ “čiriš” (turski çiriş) označava jednu vrstu obućarskog ljepila koje se u ono doba koristilo. Nije poznato zašto mahala nosi ovakav naziv i to se u ovom trenutku može samo nagađati. Moguće je da se nekada u ovoj mahali spravljao čiriš, ili su se tu nalazile radionice hafafa (obućara) kojih je, inače, u Gračanici bilo mnogo već polovinom XVI stoljeća. U tom slučaju, mahala je u narodu mogla biti prozvana Čiriškom mahalom ili Čiriš mahalom. Čiriška džamija je vjerovatno dobila ime po mahali (kao što je to slučaj sa Potočkom, Drafnićkom i drugim džamijama), dok su neke gračaničke mahale dobile ime po džamijama sagrađenim u njima (Hadži Džafer mahala i Olovija). Međutim, ti su nazivi bili službeni i uglavnom nisu zaživljavali u narodu. Zanimljivo je spomenuti da se kod starijih osoba ponekad ime mahale čulo u množini, “Čiriše” ili “Čiriši” (za nekog bi se reklo da živi u “Čirišima”). I u gruntovnim knjigama s kraja XIX stoljeća veći kompleks zemljišta između Vina, Šabuše i Patkovače (gdje su danas kuće Bečakčića) nazivao se “u Čirišama”. Od toponima Čiriš izvedeni su nazivi Gornji i Donji Čiriš, kako se nazivaju ulice u ovoj mahali. Nazivi dvaju spomenutih sokaka u Čirišu su relativno novijeg porijekla, Malkija sokak je dobio naziv po Malkijama, što je nadimak za porodicu Junuzović koja tu živi, dok je naziv za drugi sokak, Zukijevića sokak, danas zaboravljen, a nastao je po porodici Zukijević, čija se kuća nalazila u toj ulici.

Vodosnabdijevanje

Čirišani su se prije izgradnje gradskog vodovoda pitkom vodom snabdijevali sa izvora zvanog Mahala. Taj je izvor važio za dobru vodu, koja se nikada nije zamućivala, a prilikom prokapanja i postavljanja cijevi voda je uzeta izravno ispod jedne stijene. Na tom izvoru se i danas nalazi staro monolitno kameno korito. Tu je također napajana i stoka, a kako se izvor nalazi u neposrednoj blizini džamije, na njemu su i vjernici uzimali abdest. Kasnije je na izvoru izgrađen manji kaptažni bazen, u kojem se voda trebala sakupljati i čime bi se obezbijedila veća količina, ali je zbog toga opao njen kvalitet. Danas se, inače, širi lokalitet oko izvora također naziva Mahala. Mnoga domaćinstva su imala svoje privatne bunarove, a jedan dosta dubok bunar se nalazio i na lokalitetu Vina. Pored Mahale, pojedina domaćinstva su ranije vodu donosila sa izvora Javor. Voda sa ovog izvora smatrana je naročito dobrom, a sam izvor je bio, može se reći, neka vrsta kultnog mjesta. Tu su se redovno pravili teferiči ujutro na Jurjevo (6. maja), kako na meraji oko izvora, tako i na susjednoj njivi Hrustovači.