Osman Delić
From Info Centar
Profesor Osman Delić (1919-1996) je bio učitelj u mnogim mjestima Bosne i Hercegovine. Rođen je 1. marta 1919. godine u selu Sibovcu, općina Gradačac.
Sadržaj |
Školovanje i prvi radni zadaci
U rodnom mjestu je završio mekteb i osnovnu školu. Od 1932. do 1940. godine pohađao je i završio Gazi Husrvbegovu medresu u Sarajevu.
Filološki fakultet je završio u Beogradu. Radio je kao sreski školski inspektor - savjetnik za osnovne škole. Početkom drugog svjetskog rata bio je na dužnosti prefekta na medresi u Brčkom, a 1942. godine našao se u Gornjem Rahiću kao učitelj, a zatim slijedi domobranstvo, napokon mobilizacija u Handžar diviziju i sudbina slična mnogim Bošnjacima koji se na ovaj ili onaj način nađoše u toj jedinici.
Iako je iz rata jedva izvukao živu glavu, odmah mu je nametnuta hipoteka sumnjivog i nepouzdanog intelektualca Bošnjaka, koje se nije oslobodio gotovo do mirovine. Učiteljujući po mnogim mjestima u ovom dijelu Bosne od Crvice kod Srebrenice pa do Gračanice, gdje dolazi 1951. godine, Osman-efendija je tu hipoteku podnosio sa dostojanstvom i bez poze stradalnika, shvatajući da se samo predanim radom na opismenjavanju i prosvjećivanju svog naroda na najbolji način odužuje tom narodu.
"Učionica kao svojevrstan kulturno-civilizacijski centar"
Iako je nerado govorio o tome zašto nikada nije mogao biti, naprimjer, direktor škole, od te svoje prosvjetiteljske ideje vodilje nije odstupao do zadnjeg dana. Iako se i sam tokom svog napornog rada i službovanja školovao i stručno izgrađivao (završio je filozofski fakultet u Beogradu - odsjek orjentalistike i njemačkog jezika 1966. godine ), uz generacije i generacije đaka, izveo je i brojne prosvjetare, učitelje i nastavnike, kojima je predano i istrajno prenosio svoja pedagoška znanja i iskustva. Uvijek je insistirao na tome da naša škola bude ne samo učionica, već i svojevrstan kulturno-civilizacijski centar u svakoj sredini. Pamtiće se još dugo smotre učeničkog znanja, stvaralaštva i kulture koje je organizovao i osmišljavao širom ove općine. Nije to radio radi sticanja nekakve svoje rukovodilačke karijere i vlastite promocije (kako su mnogi u to vrijeme radili), već iz uvjerenja da samo na taj način čini dobro i sebi i svome narodu.
Rad u Gračanici
U Gračanici je bio nastavnik u osnovnim školama, Nižoj stručnoj domaćinskoj školi, direktor Škole za učenike u privredi, sekretar Savjeta za prosvjetu opštine Gračanica i savjetnik za osnovne škole.
Za izuzetno postignute rezultate u vaspitanju i obrazovanju mladih, doprinosu razvoja osnovnog školstva i samoupravnih socijalističkih odnosa na opštini Gračanica, povodom 100 godina osnovnog školstva na opštini Gračanica dodijeljena mu je 1986. godine Povelja.
Bio je tih i skroman čovjek, kojeg život nimalo nije mazio, bio je čovjek od razumijevanja i znanja, uporan kao krtica i vrijedan kao pčela.
Istraživanje pisane građe
Baveći se stručno-pedagoškim radom, godinama je, gotovo sa strašću, prikupljao materijal i istraživao pisanu građu iz kulturne povijesti Gračanice i njene okoline jer je Gračanicu volio kao i svoj rodni Gradačac. Nije bilo "hore" u onim vremenima da se to ozbiljnije podstiče, štampa i objavljuje. Ipak, 1986. godine uspio je napisati i objaviti knjigu "100 godina osnovnog školstva u Gračanici", javljao se sa svojim radovima u nekim zbornicima o školstvu u susjednim opštinama (Lukavac) i ponešto od toga objavljivao u lokalnim medijima.
U prvom broju "Gračaničkog glasnika" objavio je svoje istraživanje o kultnim mjestima na području gračaničke općine, istraživao je staru biblioteku Hadži Halil-efendije u Gračanici, a iza sebe je, pored bogate biblioteke, ostavio i nekoliko nedovršenih i neobjavljenih rukopisa iz kojih izdvajamo rukopis o razvoju zdravstva u Gračanici i o razvoju organa lokalne vlasti za vrijeme Austro-Ugarske.
Umro je 22.06.1996. godine