Sahat kula
From Info Centar
Gračanička sahat-kula se nalazi u centru gračaničke čaršije, u izravnoj blizini Ahmed-pašine ili Čaršijske džamije. Izgrađena krajem 17. vijeka i nacionalni je spomenik Bosne i Hercegovine.
Sadržaj |
Opis građevine
Gračanička sahat-kula je najmasivniji objekat te vrste u BiH. Kroz historiju je doživljavala čitav niz promjena, najviše u svom izgledu, a pri tome je dolazilo i do promjena na izvornom materijalu od kojeg je građena. Danas se nalazi u priličnom dobrom fizičkom stanju. Ima oblik tornja koji se postepeno sužava prema koti vrha. U odnosu na najnižu tačku objekta, ta kota ne stoji potpuno vertikalno, već je djelomično nagnuta na zapadnu stranu. Njena današnja nagnutost nije poznata, a prema nekim mjerenjima izvršenim prije 1992. godine iznosila je oko 130.
Visoka je 27,0 m, što je čini trećom po visini u BiH. To je takozvani jednoprostoran objekat, sa skoro kvadratnom osnovom, čije su stranice približnih dimenzija: 3,60 x 3,60 m. Fasada Sahat-kule je neožbukana, izuzev dijela od cca 2,0 m ispod vijenca, mada se na zidovima vide tragovi žbukanja iz prošlosti. Unutrašnje strane objekta su takođe neožbukane. Ćoškovi u donjim dijelovima građevine su znatno oštećeni, odnosno orunjeni. Zidovi su vrlo masivni i prosječne su debljine 80 cm. Unutrašnje dimenzije Sahat-kule u podnožju iznose 1,95 x 1,95 m. Izgrađena je od ručno obrađenog, grubo klesanog kamena vapnenca, nepravilnog oblika i različitih dimenzija. Kao vezivni materijal (žbuka), prilikom zidanja, korišteno je odstajalo zagašeno vapno (gašeni kreč), kao i kod svih, u to vrijeme, bolje zidanih zgrada.
Iako se u dokumentaciji Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH ističe da se ulaz u Sahat-kulu nalazi na zapadnoj strani objekta, utvrđeno je višestruko ponavljanim određivanjem strana svijeta (uz pomoć kompasa, a takođe i orijentacije na horizontu, uz pomoć položaja sunca u podne), da se ulaz, odnosno vrata Sahat-kule nalaze, ipak, na južnoj strani objekta. Vrata su drvena, zasvođena i jednokrilna, sa običnom bravom, otvaraju se “naizvan”, dimenzija 90 x 200 cm. Na građevini se nalaze tri otvora-prozora. Na istočnoj strani nalazi se običan pravougaoni otvor, bliže temelju objekta, dimenzija 88 x 109 cm. Iznad njega se nalazi otvor u obliku puškarnice, unutrašnjih dimenzija nepravilnog oblika cca 59 x 73 cm, a vanjskih cca 10 x 60 cm. Na sjevernoj strani objekta nalazi se takođe otvor u obliku puškarnice, unutrašnjih dimenzija 62 x 66 cm, a vanjskih cca 15-20 x 60 cm. Na otvorima se nalaze zaštitne mrežice koje sprečavaju ulazak ptica u Sahat-kulu. Ispod krova se nalaze okrugli otvori, u kojima su smješteni plastični satovi sa metalnim okvirima, radijusa 1,0 m sa dvije kazaljke i rimskim brojevima, koji predstavljaju posljednje modele elektronske tehnike i navijaju se i kontrolišu digitalnim mehanizmom.
Kao i većina takvih objekata, i gračanička sahat-kula je imala zvono koje je bilo spojeno sa satnim mehanizmom. Sat je nekada pokazivao vrijeme “a la turca”, a danas radi po srednjoevropskom vremenu. O funkciji muvekita u prošlosti Gračanice nema nikakvih pouzdanih pisanih izvora. Građevina se završava četverovodnim šatorastim krovom, sa jednom badžom (mali krov na samom vrhu na četiri stubića) u centralnom dijelu koja se od ostatka krovne plohe izdiže za 70 – 80 cm. Krovna konstrukcija je od drveta, a krov je najvjerovatnije izvorno bio pokriven šindrom ili tzv. biber crijepom. Kasnijim je intervencijama, umjesto tih materijala, postavljen lim. U unutrašnjosti objekta se nalazi strmo drveno stepenište, širine 60 cm sa podestima na svakih 1,60 m. Na fasadi objekta se primjećuju pukotine, a posebno na istočnoj strani, gdje se nalazi poveća pukotina, uglavnom vertikalnog pružanja na pravac zidanja, koja je najvjerovatnije samo u sloju ostataka žbuke.
Takođe treba istaći da su arhitektonskim rješenjem na Sahat-kuli, 2003. godine, ugrađena četiri reflektora u podnožju objekta, a isto tako se na samom vrhu u unutrašnjosti objekta nalazi jedan reflektor koji u noćnim satima osvjetljava mali krov na vrhu i satove, stvarajući na taj način izuzetno lijep prizor.
Historijski presjek
Na današnjem prostoru i sa sadašnjim osnovnim urbanim svojstvima, gračanička čaršija počela se razvijati 1697. godine, kada je austrijska vojska, pod vodstvom princa Eugena Savojskog, na svom pohodu dolinom Bosne, do temelja opustošila i spalila Gračanicu i mnoge druge gradove i naselja (Doboj, Maglaj i Sarajevo). Ovaj događaj je bio prekretnica u prostornom i urbanom razvoju gračaničke kasabe i njene čaršije, poslije čega ona dobija novi izgled, koji je djelimično sačuvan do danas.
Nakon pada Budima 1686. godine u Gračanicu je doselio Ahmed-paša Budimlija (po nekima će kasnije postati bosanski valija), za čije se ime vezuje izgradnja nekoliko značajnih objekata, po kojima je gračanička čaršija i danas prepoznatljiva. Pored džamije (1693.-1695.) hamama i velikog hana, Ahmed-paša je utemeljitelj i Sahat-kule, koja se s pravom smatra “simbolom” današnje Gračanice. Ne zna se poudano tačna godina njene izgradnje. Međutim, kako su sahat-kule u BiH obično podizane u vrijeme ili nešto malo kasnije poslije izgradnje džamija u urbanim centrima, a uzimajući i u obzir da je Gračanica krajem 17. vijeka bila prostrani kadiluk, trgovačko-zanatski i kulturno-obrazovni centar šire regije, gračanička sahat-kula je izgrađena najvjerovatnije u zadnjih pet godina 17. ili na samom početku 18. vijeka i predstavlja kulturno-historijski objekat, star oko 300 godina. Analizirajući godine izgradnje drugih sahat-kula, dolazi se do zaključka da je dvanaesta ili trinaesta po redu izgrađena sahat-kula u vremenu osmanske vladavine u BiH.
Prvi historijski podaci o Sahat-kuli sežu u 1812. godinu, kada je gračaničku čaršiju zahvatio veliki požar. U tom požaru ona je znatno oštećena. U jednom arapskom rukopisu, što se čuvao u gračaničkoj medresi 1940. godine, zabilježeno je kako je ova Sahat-kula popravljena nakon velikog požara, koji je to mjesto zadesio 1812. godine. Čak 1940. godine vidio se na tom objektu trag od vatre. Odmah po završetku okupacije, 1878. godine, austro-ugareske vlasti su nabavile satove iz Beča i montirale ih na Sahat-kulu. Do Drugog svjetskog rata Sahat-kula je bila u funkciji i služila je svojoj svrsi. Njemački okupator je s nje skinuo zvono i postavio na jedan bunker da služi za uzbunu. Sat je u tom periodu prestao kucati, a i krov je bio znatno oštećen. Godine 1952. Zemaljski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR BiH, u saradnji sa Gradskim narodnim odborom, izvršio je popravke na objektu. Tom prilikom izmijenjen je pokrov, prepravljena su stepeništa, izvršeno je žbukanje fasada i montiran je sat. Intervencije na Sahat-kuli vršene su i 1970. godine, kada su postavljeni satovi koji su skinuti 1986. godine radi popravke i poslije toga nisu više postavljani. Sahat-kula je obnavljana i renovirana i 1974. godine.
Rješenjem Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine, objekat je stavljen pod zaštitu države, i upisan u Registar spomenika kulture. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH je na sjednici održanoj 11. marta 1998. godine donijela odluku o stavljanju Sahat-kule u Gračanici na privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 257. Prostornim planom Bosne i Hercegovine, do 2002. godine, Sahat-kula u Gračanici je bila evidentirana i valorizirana kao objekat II kategorije. Posljednji radovi na Sahat-kuli izvršeni su 2003. godine u organizaciji Općine Gračanica u vrijednosti od 30.000 KM. Urađena je rekonstrukcija krova, stavljen novi bakreni pokrov, popravljeno unutrašnje stepenište i ugrađen novi satni mehanizam, koji je nabavljen u Francuskoj i kojeg su ugradili francuski majstori.
Značaj u kulturno-historijskom životu grada
Sahat-kula je imala i danas ima veoma veliki značaj u kulturno-historijskom životu grada Gračanice. Kao i većina objekata slične namjene, nalazi se u samom centru stare čaršije, u izravnoj blizini Bijele, Čaršijske ili Ahmed-pašine džamije. Zajedno sa njom spada u najznačajnije objekte grada iz osmanskog perioda. Predstavlja bitan elemenat identifikacije stare čaršije. To je specifičan objekat nazaobilazan za arhitektonsko-urbanistički razvoj naselja. Objekat je integralni dio čaršije i svojom vertikalnošću predstavlja dio ukupne vizure grada.
O velikoj ulozi Sahat-kule u društvenom životu općine Gračanica svjedoče i grbovi kao trajna oznaka općine iz 1996. i 2003. godine. Kao znak ili motiv i na grbu iz 1996., a takođe i na grbu iz 2003. godine Sahat-kula u najvećoj mjeri dominira, odnosno zauzima istaknuto i centralno mjesto.
Turistički potencijal
Isto tako, Sahat-kula pruža velike mogućnosti kao turistička atrakcija grada Gračanice. Na 4. sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, održanoj od 03. do 09. septembra 2002. godine proglašena je nacionalnim spomenikom.
Pored toga što je, kako je već naprijed istaknuto, najmasivniji objekat te vrste i treća po visini u BiH, njena specifičnost je i to da je, poput Sahat-kule u Gradačcu, nagnuta na jednu stranu, pa je zbog toga nazivaju i “krivi toranj” u Gračanici, aludirajući na Krivi toranj u Pizi.
Prema ovom, zaista reprezentativnom objektu kulturno-historijskog naslijeđa općine Gračanica, bilo bi dobro odabrati adekvatan materijal (metal, drvo, glina) i izraditi budući turistički suvenir grada Gračanice koji u današnjem vremenu nedostaje.
Anegdote vezane za Sahat kulu
Pretpostavlja se, da od parcele koja pripada porodici Alić do područja oko Sahat-kule vodi jedan podzemni tunel, a radi se o udaljenosti od oko 200 - 300 m vazdušne linije. Lokalitet oko podzemnog tunela nikad nije detaljno istražen i danas se otvor, koji je nekada bio veći, nalazi zatrpan. Isto tako, po gračaničkoj čaršiji kruži priča da se u zimskim mjesecima snijeg neobično brzo topi oko Sahat-kule. To su samo neke od brojnih anegdota vezanih za gračaničku Sahat-kulu koje, uz prilično dosta značajnih historijskih podataka o njoj, svjedoče o njenoj tajanstvenosti i neistraženosti, a takođe i o značaju tog zaista velikog i impozantnog kulturnog blaga grada Gračanice.