pogledaj kod

== Biografija ==

[[Kategorija:Ličnosti]]

Prof. dr. Halim Mulaibrahimović rođen je 1. maja 1936. godine u Gračanici, R BiH. U rodnom mjestu završio je osnovnu školu. Učiteljsku školu završio je 1956. godine u Tuzli. Iste 
godine upisao se na Filozofski fakultet u Sarajevu, Odsjek filozofija-fizika, na kojem je diplomirao je 1960/1961. godine. Po završetku studija, radio je na Radničkom univerzitetu "Đuro Đaković" u Sarajevu, u svojstvu stručnog saradnika, a zatim u Republičkom zavodu za produktivnost rada. Nakon odsluženja vojnog roka, u decembru 1963. godine, izabran je za asistenta na predmetu Osnovi nauke o društvu u Centru za osnove nauke o društvu Univerziteta u Sarajevu. Oktobra 1964. godine upisuje postdiplomski studij iz Sociologije na Pravnom fakultetu u Beogradu. Magistarski rad "Marksizam i anarhizam" odbranio je u martu 1971. godine. Doktorsku disertaciju pod naslovom "Ideja čovjeka i društva u djelu Viljema Godvina" odbranio je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1974. godine i tako stekao stepen doktora filozofsko-socioloških nauka.


== Nastavnička aktivnost ==


Od 1963. godine radi kontinuirano kao univerzitetski nastavnik i to na grupi socioloških i filozofskih disciplina. U zvanje predavača na predmetima Sociologija i Sociologija politike na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu biran je 1968. godine. U zvanje vanrednog profesora na predmetu Sociologija politike izabran je 1978. a u zvanje redovnog profesora na istom predmetu 1986. godine.

U toku svoje nastavničke aktivnosti učestvovao je u izvođenju nastave iz socioloških i filozofskih disciplina na našim sljedećim fakultetima: Šumarskom fakultetu u Sarajevu (1966/67, 1967/68, 1968/69, 1969/79, 1973/74, 1974/75), Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu (1963/64. i 1964/1965), Poljoprivrednom fakultetu u Sarajevu (1983/84. i 1984/85), Tehnološkom fakultetu u Tuzli (1976/77), Rudarskom fakultetu u Tuzli (1976/77), zatim na Višoj upravnoj školi u Sarajevu (1976/77), Ekonomskom fakultetu u Sarajevu (1992/93), Pedagoškoj akademiji u Sarajevu (1992/93, 1993/94. i 1994/95), te na raznim smjerovima postdiplomskog studija nekoliko fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu samostalno je izvodio nastavu (osim na predmetu Sociologija politike) i na predmetima Politička filozofija i Metodologija (1992/93. i 1993/94. godine). 

Profesor dr. Halim Mulaibrahimović najviše je doprinio da se naučna disciplina Sociologija politike (odnosno Politička sociologija) razvije u fundamentalnu i savremenu sociološku nauku, koja sačinjava temeljnu sadržinu cijelog studija sociologije. Osim toga, značajan je njegov doprinos konstituiranju i drugih socioloških disciplina kao što su: Sociologija jezika, Metodologija, Politička filozofija, Opća sociologija.

Bio je mentor prilikom izrade velikog broja specijalističkih, magistarskih i doktorskih disertacija, član komisija za izbor u nastavnička zvanja i recenzent nekolicini naučnih radova - knjiga, studija, istraživačkih projekata. Njegov rad sa studentima i kolegama visoko je ocijenjen, kao principijelan, objektivan, tolerantan, ali uvijek sa poštovanjem osnovnih pedagoških i naučnih kriterija, principa i načela. U tom smislu, on nikad nije štedio ni snage, ni vremena, nesebično je pomagao studentima, saradnicima (asistentima) i kolegama u njihovim studijama i naučnim radovima, te je tako dao veliki doprinos razvoju mnogih naših mladih naučnih kadrova.


== Naučna i istraživačka djelatnost ==


Profesor dr. Halim Mulaibrahimović je objavio veliki broj naučnih i stručnih radova iz oblasti sociologije, filozofije, političkih nauka i metodologije. Ovom prilikom nije potrebno navoditi sve te mnogobrojne radove - studije, rasprave, referate, članke, recenzije, osvrte. Dovoljno je reći da su objavljeni u poznatim našim časopisima, kao što su "Pregled", "Naše teme", "Gledišta", "Lica", "Opredjeljenja", "Socijalizam", "Marksističke sveske", "Ideje". Svi ti radovi poznati su široj naučnoj javnosti, a mnogi su citirani od istaknutih naučnika u oblasti sociologije i političke filozofije.

Profesor H. Mulaibrahimović je autor i dvije značajne knjige - studije: 1. "Marksizam i anarhizam", u izdanju MSC, Sarajevo 1978. godine, i 2. "Ideja čovjeka i društva u djelu Viljema Godvina", u izdanju "V. Masleša", Sarajevo, 1985. godine. Također je koautor udžbenika za srednje škole - "Osnovi nauke o društvu", u izdanju "Svjetlost", Sarajevo, 1980/81. godine, zatim udžbenika – "Sociologija», Sarajevo, 1994. godine, te univerzitetskog udžbenika - "Osnovi marksizma..." u izdanju "V. Masleša", Sarajevo, 1989. godine.

Studija "Marksizam i anarhizam" je politikološko-filozofska rasprava o jednoj od najznačajnijih ideja s kraja XIX i početka XX vijeka, koja je bila predmet filozofskih, socioloških i politoloških rasprava i praktičan politički pokret evropskog radništva ovog vremena, koja se nije ugasila ni u našoj savremenosti. Ideje koje autor ovdje izlaže, a naročito kritika i marksističkog i anarhističkog dogmatizma, aktuelne su i za sadašnju stvarnost društva. Ova knjiga je naišla na zapažen odjek u naučnoj javnosti, o njoj je organiziran i naučni kolokvij u Sarajevu (u organizaciji časopisa "Lica").

Knjiga "Ideja čovjeka i društva u djelu Viljema Godvina", najobimnije je i najznačajnije djelo dr. Mulaibrahimovića. To je obimna studija - rasprava o političkoj filozofiji jednog od najpoznatijih predstavnika anarhističke misli. Ovim djelom  dr. H. Mulaibrahimović se potvrđuje kao originalan i inventivan istraživač koji se uhvatio ukoštac sa složenim problemom filozofsko-sociološke analize, interpretacije i kritike, jedne od najznačajnijih i najuticajnijih misli evropskog liberalizma. Autor je u istraživanju ideja V. Godvina krenuo onim najtežim, ali ujedno i najispravnijim putem - on je Godvinovu misao izveo iz temeljite analize procesa nastanka evropskog građanskog društva, kako u njegovim teorijskim tako i u njegovim historijsko-društvenim i političkim izvorima i aspektima. Pisac svojom analizom pokazuje da je temeljno načelo antifeudalnog karaktera građanskog društva bilo načelo slobode individuuma i njegovog neotuđivog (prirodnog) prava da slobodno stvara sa svojim sredstvima za proizvodnju, proizvodi i da razmjenjuje proizvode sa sebi «jednakim» osobama i da je u tom načelu bitan princip slobode čovjeka u odnosu na druge ljude i u odnosu na društvo. To se temeljno načelo nalazi, prema autoru, u svim osnovnim filozofskim idejama toga vremena, a prije svega u Dekartovoj filozofiji racionalizma i antropocentričnog subjektivizma, u Lokovoj i Hjumovoj filozofiji subjektivističkog empirizma. Iz tih filozofskih pretpostavki izvodi se i načelo političke filozofije koju razvija V. Godvin, a to je načelo slobode čovjeka i društva. Iz toga načela izvire anarhistička koncepcija, tj. takva koncepcija u kojoj je slobodu čovjeka, kao pojedinca moguće osigurati samo primjenom nadmoći njegovog prava nad pravom organizirane društvene sile - države. Društvo slobode, odnosno slobodno društvo jeste samo ono društvo koje je ograničeno i negira moć države. Tako se dokazuje da je anarhizam, kako individualistički tako i kolektivistički, nužna konzekvenca samo osnovne ideje evropskog liberalizma.

Autor, profesor H. Mulaibrahimović, u ovom slučaju nije ostao samo na izlaganju i interpretaciji ideje V. Godvina već je izložio cijeli kompleks engleskog empirizma i liberalizma, sve njegove tokove i linije (R. Bekona, T. Mora, F. Bekona, J. Loka, D. Hjuma, T. Hobsa).

Vrijednost ovog djela je i u tome što ono obuhvata i sve druge glavne linije razvoja anarhizma, tj. načela slobode kako je ono razvijeno u Hegelovoj filozofiji i kako je nalazilo svoj izraz kod M. Hesa i kasnijih anarhista, sve do M. Bakunjina i Kropotkina. Rasprava profesora H. Mulaibrahimovića predstavlja značajan prilog poznavanju evropske liberalne misli i stoga je ona ozbiljan doprinos razvoju naše političko-filozofske i sociološke misli uopće. 

Radovi prof. dr. H. Mulaibrahimovića u udžbenicima ("Osnovi nauke o društvu", "Osnovi marksizma..." i "Sociologija") koji se primarno odnose na sociološke teme kao što su historija sociološke misli i nauke, glavni pravci i škole u sociologiji, temeljne kategorije sociološke nauke - društva, društvene pojave i procesi, društveni odnosi, društvene grupe, ličnost, država, političke stranke i dr. pisani su sa stanovišta temeljnih kriterija i zakona udžbeničke literature - analitično, sistematično, pregledno, s jasnoćom jezičke interpretacije i gotovo s preciznošću koju susrećemo u prirodnim naukama. I u ovim radovima potvrđuje se metodološka strana naučnog rada prof. Mulaibrahimovića, kao ona bitna dimenzija koja nauku i čini naukom i odvaja je od drugih oblika ljudskog stvaralaštva. U ovim radovima se izražava širina naučnog interesiranja autora, bogatstvo ideja, koje on raspravlja i razvija kao i naučna odgovornost prema pisanom diskursu.

Profesor dr. Halim Mulaibrahimović je učestvovao u više naučno-istraživačkih projekata, između ostalog:

* Promjene i razvoj u SRBiH, Društveni cilj br. 1.,

* Titov doprinos teoriji komunističke partije (Institut za društvena istraživanja FPN-a u Sarajevu),

* Subjektivne snage u procesu ostvarivanja ZUR-a u SRBiH (Institut za društvena istraživanja FPN-a u Sarajevu) i

* Integracioni procesi u Sarajevskoj privredi (Studijski centar GKSK BiH Sarajevo).

Istraživačke studije ovih projekata, koje je profesor H. Mulaibrahimović završio objavljene su kao:

* «Teorijsko-metodološki aspekti proučavanja teorije komunističke partije» u svesci br. 3 - Titova koncepcija partije, Institut za društvena istraživanja FPN-a u Sarajevu,

* «Integracija UPI-a - sociološko-politološko istraživanje, Studijski centar GKSK BiH, Sarajevo 1972. godine,

* Savez komunista u procesu osposobljavanja radnika za njihovo samoupravno i političko djelovanje na sprovođenju ZUR-a, Institut za društvena istraživanja FPN-a u Sarajevu, 1986. godine.